ga je kao akt u nastavku reforme radnoga zakonodavstva.

Aktualni zakon o štrajku donesen je 2000. godine i treba donijeti novi koji će odgovoriti trenutnim potrebama sveukupnoga ekonomskoga stanja, kao i potrebama radnika nastalim u novim ekonomskim i tržišnim uvjetima, najavio je i danas u Parlamentu ministar Drljača.

Za nacrt su pribavljena mišljenja reprezentativnih udruženja poslodavaca i sindikata te je podržan 17. prosinca od partnera u Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritorij Federacije.

Među osnovnim karakteristikama, Drljača je naveo da najavljeni novi zakon štiti radnike u štrajku te interese poslodavaca, iziskuje sigurnost i zaštitu zdravlja ljudi u vrijeme štrajka te zaštitu materijalnih dobara.

Štrajk upozorenja, solidarnosti i generalni štrajk, kategorije su koje novi zakon propisuje u mogućim oblicima izražavanja nezadovoljstva radnika. Štrajk se najavljuje poslodavcu dostavljanjem odluke o stupanju u štrajk najkasnije deset dana prije, a za štrajk upozorenja najkasnije pet dana uoči obustave rada.

Kod odluke o stupanju u štrajk, utvrđuju se radnički zahtjevi, razlozi za izražavanje nezadovoljstva, organ kojem se upućuju zahtjevi, vrijeme početka i mjesto štrajka, sastav štrajkačkoga odbora i zastupnici radničkih interesa.

Cilj zakona je da štrajk bude krajnji oblik rješavanja kolektivnih radnih sporova, i to onda kad je mirno rješenje nemoguće.

Organizacija i sudjelovanje u štrajku pod uvjetima u ovom tekstu ne tretira se kao povreda radne obveze i štrajkač ne može dobiti otkaz s posla. Dok štrajkate, plaća će biti manja razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku ako se drukčije ne dogovore poslodavac i štrajkački odbor.