Fra Robet je svojim župljanima poželio da budu dobri kao što su bili dosad i uvijek malo bolji i poručio da je bit Božića da se radujemo Kristovu dolasku ali isto tako da mi u svoj život prihvaćamo njegovu poruku: ljubav prema Bogu iznad svega ali i ljubav prema bratu čovjeku.

Klobuk je tako nazvan po obliku brežuljka (478m) koji se nad tim selom visoko diže iz polja, i sa svih strana je strm kao stog sijena. Svojim položajem kao i mentalitetom svojih stanovnika Klobuk je granično područje između Bekije i Nahije. Hrvatski katolički puk crpio je svoju životnu snagu iz teško obradiva zemljišta okružena i isparcelirana sivim kamenom, iz žarkog sunca, zmijolikog Klokuna, nadasve iz žive vjere.

Klobuk ima 12 zaselaka: Kapel Mala, Pržine, Šiljevište, Borajna, Zastražnica, Poljane, Vlake, Čuljkova Njiva, Dabranja, Brdo, Osoje i Drače, a zbog raštrtkanosti ima i 9 grobalja: Zastražnica, Poljane, Šiljevišta, Čuljkovo groblje, Pržine, Dabrnjsko groblje, Borasovo groblje, Crkvina i Drače.

Godine 1964. fra Vinko Dragičević sa župljanima i uz pomoć odseljenih Klobučana počeo je s gradnjom crkve. Svi su u nju uzidali dio sebe: znoj i novac. Posebno su pomagali: Vid i Ana Artuković, Ivan i Luca Artuković, Silvestar i Katica Petrović. Kasnije je poseban prilog dala obitelj Ore Rašić za mozaik Isusova uskrsnuća. Vjera i ljubav su ugradeni u ovo zdanje, koji se mogu ponositi i u sred Rima.