Smilje iz Bosne, odnosno Hercegovine na otvorenom tržištu po litru košta na tisuće maraka, a priča je to u kojoj će očito ponajmanje zaraditi proizvođači.

Minijutarne bočice od svega pet mililitara smilja prodaju se na otvorenom tržištu po cijeni od čak 74 dolara, a uz specifikaciju proizvoda američka ljekarna za njegu kože Angelina navodi da je ulje proizvod biljke ubrane u divljini u Bosni, odnosno Hercegovini, premda je smilja u divljini sada i ponajmanje.

 Izvjesno je dakle da se radi o plantažno uzgojenom smilju, biljci čije je ulje među aromatičnim biljkama najskuplje. Kada biste u ovoj ljekarni naručili 200 bočica po 5 mililitara ulja, ili jedan litar ulja to bi vas koštalo oko 15 tisuća dolara.

 

Najveća svjetska internet trgovina Amazon.com, smilje iz Bosne i Hercegovine nudi nešto jeftinije nego gore spomenuta drogerija, ali i dalje vrlo skupo – preciznije po cijeni od 187 dolara za 30 mililitara.

Ulje iz Hercegovine na Amazonu ocjenjuju sa pet zvjezdica.

Neki kupci su ostavili i komentare. „Miris je nevjerovatan, a boca je dobro upakirana. Već sam koristio ovo ulje u nizu kućnih pripravaka i božanstvenog su mirisa, a odgovaraju mojoj osjetljivoj koži“, kaže jedan kupac. Drugi dodaje da će vrlo skoro ponovno naručiti ulje, a treći da mu pomaže kod „tvrdoglavih bradavica“.

 

No, to što je tamo netko u Americi zadovoljan uljem od smilja s nekog hercegovačkog brda proizvođaču ne znači puno. Bitnija je računica. A ona kaže ovako.

Ako uzmemo u obzir da je 187 dolara oko 327 maraka koliko košta 30 mililitara ulja, onda litar ulja košta 10900 maraka. Pa neka je za litru ulja potrebno i 800 kilograma smilja, a upućeniji tvrde da nije i da je dovoljno petstotinjak kilograma, proizvođač će za njega dobiti 2400 maraka. Prerađivač će na njemu zaraditi skoro pa još toliko jer iz tvrtki koje se bave prodajom ulja u Ameriku i druge zemlje tvrde da litar ide po 1800 eura, a prodavač će zaraditi i na jednome i na drugome i udvostručiti uloženi novac.

 

Cijena pala, a problemi i s otkupom
Otkupna cijena od tri marke ove je godine razočarala proizvođače. Prepolovila se u odnosu na lani, po svemu sudeći bezrazložno. Uz sve to bilo je problema s predajom smilja u otkupne stanice. Čekao se red, naručivalo u otkupne stanice kao kod zubara, a smilje na njivama sušilo i gubilo na kilaži. Stručnjaci tvrde da je hercegovačko smilje kvalitetnije čak i od provansalskog.

Hercegovci su iskrčili brda i doline i zasadili smilje, no pred njima je još mnogo neizvjesnosti, posebno jer država posve pasivno gleda na muke proizvođača, koji su u ovoj priči „donji“.