Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH (FBiH), u akcijama sprovedenim od rujna prošle godine kontrolirane su ukupno 6.203 firme i utvrđeno je da njih 1.002, odnosno 17 posto, nisu imale odobrenje i poslovale su u zoni sive ekonomije. U tim kontrolama, kako navode, zatečeno je 2.218 radnika koji nisu bili prijavljeni i za koje nisu uopće uplaćivani doprinosi.

Takvo stanje dovodi do milijunskih gubitaka u proračunu, ističu u Poreznoj upravi FBiH, te dodaju da bi smanjenje sive ekonomije za samo jedan posto dovelo do povećanja bruto društvenog proizvoda (BDP) godišnje u FBiH za oko 187 milijuna konvertibilnih maraka (KM).

Prema podacima Svjetske banke i drugih organizacija, procjenjuje se da se siva ekonomija u BiH, odnosno rad bez prijavljivanja, kreće u iznosu od oko 30 posto BDP-a, a prethodnih godina se procjenjivalo da je bila i dosta veća.

Radnici koji nisu prijavljeni, a koji su pristali govoriti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pod uvjetom zaštite identiteta, tvrde da se osjećaju kao "moderni robovi", ali da ne smiju da se bune iz straha da ne izgube posao.

"Osjećam se kao moderna vrsta roba, s fakultetskom diplomom, s obzirom da nemam niti jedno ljudsko ili profesionalno pravo. Nemam pravo na liječenje, mirovinu… To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo šta", kaže jedan od njih.

S druge strane, poslodavci navode da su porezi na plaće u BiH mnogo veći nego u drugim zemaljama u Europi, te da je teško ekonomski izdržati plaćanje doprinosa svim radnicima.

Kršenja ljudskih prava

Tridesetdvogodišnja Sarajka je dvije i po godine radila u firmi u tekstilnoj industriji u BiH. Kaže da je radila po ugovoru o radu, ali da njena primanja po ugovoru nisu odgovarala onome što je u stvarnosti dobivala.

"Oko 300 KM sam dobivala na račun i toliko je stajalo u ugovoru da mi je plaća. Ostatak – u prvom razdolju do 950, a kasnije do 1.200 KM – bih dobila ‘na ruke’", prisjeća se ona.

U toku 30 mjeseci, koliko je bila zaposlena, radila je smjene od 7:30 do 17:00, kao i svaku drugu subotu. Plata, kako kaže, nije bila redovna, a nakon prekida ugovora firma joj je i ostala dužna.

"U firmi smo imali trudnicu koja se nije mogla otići poroditi jer nije bila prijavljena. Kolege iz pravne službe su molile na šalterima Zavoda za zdravstveno osiguranje da je prijavimo na dan, da bi je primili u bolnicu na porod. Naravno, Zavod ima svoja pravila…", prisjeća se ona.

Slične probleme ima i tridesetčetverogodišnji Sarajlija koji je zaposlen od 2002. godine, kada je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, ali do danas nema nijednog dana radnog staža.

"To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo što… Ne mogu zamisliti da kupim nešto skuplje jer ne mogu podići kredit. O vlastitom stanu da ne govorim, tako da ne mislim ni o ženidbi. Samo se molim da ne slomim ruku", kaže on.

U Poreznoj upravi FBiH tvrde da je siva ekonomija posljedica korupcije, loših zakonskih rješenja ili poreznih osnovica, kao i neadekvatnih i sporih sankcija.

"Prema trenutnoj situaciji, kaznena politika je takva da je više isplativo da se plate kazne za neprijavljivanje radnika nego da se posluje u zakonskim okvirima. Kako ne postoji pouzdana statistika koliko se ekonomskih aktivnosti u BiH odvija u neformalnim tijekovima, ni mi ne možemo dati neke konkretnije procjene", kažu u Poreznoj upravi FBiH.

Problem visokih nameta

U Udruženju poslodavaca FBiH navode kako su tvrtke preopterećene nametima, s obzirom da se veliki broj njih koristi za "ispravljanje proračunskih deficita".

"Postoji oko 400 do 500 parafiskalnih nameta koji su definirani kroz desetine zakona na nivou BiH, FBiH, na županijskim i općinskim nivoima, kojima se reguliraju razni nameti… Svim tim nametima, u zavisnosti od županija ili općina, poslodavci moraju isplatiti čak 90 feninga na jednu isplaćenu marku plaće. To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo, a radnik prima malo", objašnjavaju u Udruženju poslodavaca FBiH.

Oni dodaju da preveliki nameti za vode, šume, požare, prirodne nesreće, ceste, frekvencije, kontrolu namirnica, izdavanje rješenja, korištenje zemljišta, isticanje reklama, uređenje građevinskog zemljišta, te takse na isticanje firme i slično, direktno utječu na broj zaposlenih u tvrtkama, a time i na opći nivo zaposlenosti.

Posljednjih godina, kako navode iz Udruženja poslodavaca, predložen je niz mjera koje vlasti trebaju poduzeti za rasterećenje gospodarstva kao što su smanjenje parafiskalnih nameta, ukidanje članarine turističkim zajednicama, smanjenje administrativnih i sudskih taksi, ukidanje više članarina za gospodarske komore, ukidanje obveze notarske ovjere akata za pravna lica.

Vlasnik jedne tvrtke u Županiji Sarajevo kaže za BIRN BiH da povremeno zaposlenicima daje dio plaće u kovertama, bez plaćanja doprinosa, te pojašnjava da je na to primoran zbog velikih nameta.

"Jednostavno nemam izbora. Ne mogu dobre ljude zadržati minimalnim platama, a ne mogu izdvojiti dovoljno da ih prijavim na puni iznos", kaže on.

Porezi na plaće u BiH iznose i do 69 posto, dok su u Francuskoj oko 47 posto, Njemačkoj 45 posto, a u Austriji, Italiji, Mađarskoj oko 40 posto. Ispod 30 procenata su nameti na plate radnika u Velikoj Britaniji, Islandu i Švicarskoj, objavio je Detektor.ba.