Ma nije, govorim joj, gore je od toga milijun puta. Nisam mogao objasniti taj osjećaj bijesa i ogorčenosti,

a mislim da se isto osjećao svaki Hrvat koji živi na slobodnim teritorijima koji su ostali u BiH, gdje Hrvat još koliko-toliko slobodno živi, a to je prostor Hrvatske Republike Herceg Bosne.
Shvaćam ja. Volim ja papu, tko god on bio, jer poštujem svetu Katoličku crkvu. Ali, ne mogu shvatiti da i ovaj papa dolazi u BiH a zaobilazi Mostar, Hercegovinu, središnju Bosnu,  Posavinu, gdje je živa Crkva katolička još ostala. Ne mogu shvatiti koji smo mi Hrvati u BiH baksuzi. Dok svi govore habemus Papam, mi slobodno možemo reći habemus Sarajevo.

Bacite koju ovdje, nijesmo ni mi rđavi

Prvi put je Ivan Pavao II., najomiljeniji papa među Hrvatima, 1996. došao u Sarajevo, pa u Banju Luku. Svi kruže oko Mostara, Hercegovine i središnje Bosne, što bi rekli, kao oko turskoga groblja. Pa mi padne na pamet izraz Crnogoraca, kad je NATO bombardirao treću Jugoslaviju. Budući da njih nisu bombardirali, u neka doba rekoše: ''Bacite koju ovdje, nijesmo ni mi rđavi.''

Što to može biti? To može biti samo spin neokomunističke hijerarhije u Sarajevu, a kojoj pripada i grupica crvenih fratara okupljenih oko Hrvatskog narodnog vijeća čiji je izbor Željko Komšić. Oni su poslali poziv Papi da dođe u povodu 100. godišnjice atentata u Sarajevu, da svijetu pošalje poruku mira. Tko to slavi kad je netko ubijen? U normalnim gradovima, među normalnim ljudima, slavi se osnivanje grada ili rađanje nečega. A što bi ovdje bilo? Papa bi došao, poslao bi poruku, u Sarajevo bi otišlo jedno tristo autobusa ljudi koji bi ga dočekali, pustio bi stotinu golubova od kojih bi svi do 1. akšama završili kao lovina u okolnim selima Sarajeva. I to je ta poruka mira.

Tko bi od toga imao koristi? Imala bi ova elita koja od potpisivanja Daytonskog sporazuma uporno majorizira i ukida sva prava hrvatskom katoličkom narodu. U dobra doba su to uspjeli učiniti, samo nas još uvijek nisu uspjeli fizički istjerati. I sad mi je pred očima ona slika kad je kardinal, ne zna pod kojim okolnostima, pred Ivana Pavla II. doveo Aliju Izetbegovića, tadašnjeg predsjednika tzv. Republike BiH i zapovjednika tzv. Armije Republike BiH, koja je otjerala 150.000 Hrvata iz središnje Bosne te popalila hrvatska sela i gradove. Doveli ga s onom kapom i ljiljanima koji niti su hrvatski znak, a pogotovo nije muslimanski ni bošnjački, nego znak anžuvinaca koji su tada upravljali Europom. I to je njihov način uvođenja katolika u Europu i EU. Dakle, tjeranjem!

Što bi ovaj posjet pape Franje, kojeg izuzetno volim i poštujem, trebao značiti? Crkva nema tu moć političkog utjecanja, ali ima moralnu političku vrijednost. Puno znači kad se papa negdje pojavi. Mi Hrvati smo bili ogorčeni i 1993. Ja sam to doživio u emisiji Latinica, u kojoj sam sasvim slučajno bio gost, kada je tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić ekskluzivno rekao kako je glavni zagovornik gašenja HR HB i smjene predsjednika Mate Bobana, za što je bio i tadašnji tajnik  Vatikana kardinal Sudano. I što smo mi dobili gašenjem Herceg Bosne? Evo, 20 godina poslije, Hrvati koji su uspjeli opstati u BiH se bore za elementarna ljudska i građanska prava. Pa nije slučajan onaj izraz u narodu – kardinali su to da prave kardinalne greške.

Kamo bih vodio Petrova nasljednika
Kamo bih ja vodio Petrova nasljednika? Dragi papa Franjo, u Argentini si oko sebe imao savjetnika Hrvata, i vrlo dobro znaš naš mentalni sklop u BiH. Mi smo još u 8. stoljeću, za vrijeme pape Agatona, potpisali vjernost Svetoj Stolici i Petrovom nasljedniku, te obećali da nikada nećemo napadati druge narode nego uvijek braniti svoj dom. To obećanje smo i održali, a možda nas baš zato ima samo četiri milijuna, kao i onda. I što danas za to dobivamo? Nijedan papa nikada nije došao na naše tlo. Nikada papa nije došao ni u Hercegovinu ni u središnju Bosnu. Nikad!

S tih prostora, toliko je mučenika, toliko je svetica i svetaca, ali nijedno nije time službeno proglašeno. Papa, ako ćeš dolaziti, dođi na tjedan dana. Spusti se u Sarajevo, reda radi, jer mi njega priznajemo kao glavni grad. Ali onda, Papa, otiđi u središnju Bosnu. Otiđi tri dana. U Bosnu nije problem doći, u Bosni je problem izaći. Tu te ljudi tako ugoste da ti je žao otići. Otiđi, papa Franjo, posjeti Bobovac. Kad je posljednja kraljica Bosne Katarina morala pobjeći pred Osmanlijama, gdje je otišla? Pa Svetoj Stolici, u što je vjerovala i za što je ginuo narod. Ostavila je Bosnu Svetoj Stolici u zavjet.

Posjeti, Papa, Fojnicu, naš prekrasni samostan, da upoznaš veličanstvenu povijest Crkve u Bosni. Pa posjeti Kreševo, Guču Goru, Jajce gdje je ubijen posljednji kralj Bosne Stjepan Tomašević. Posjeti samostane Tolisa i Plehan. Posjeti Gospino svetište u Olovu, koje je jedno od najstarijih u Europi, a sigurno najstarije na Balkanu. Dođi u Tomislavgrad, da vidiš Duvanjsko polje gdje je okrunjen kralj Tomislav, kome je papa Ivan X., kao trajni znak povezanosti, poslao kraljevsku krunu, plašt, mač i štit. Otiđi i do Livna da vidiš franjevački samostan i izložbu najvećeg slikara kojeg su Hrvati dali, anđela Gabrijela Jurkića.

Dragi papa, dođi.  Vidjet ćeš veličanstvenu kulturu i veličanstvene vjernike. Vidjet ćeš živu Crkvu koja je opstala nakon više od 550 godina. Za to vrijeme smo faktički samo dvije godine bili slobodni, i to u ratu, od 1992. do 1994., do potpisivanja Washingtonskog sporazuma.

Nakon toga, dragi Papa, dođi u naš Mostar, dođi u Hercegovinu, da ti domaćin bude naš veliki biskup Ratko Perić, odlučni pastir svoga naroda, koji nikad nije htio primiti nijednog stranca zbog onoga što su nam radili. Dođi da vidiš franjevački samostan u Mostaru , koji je najistočnija živa Katolička crkva na svijetu. Od Vatikana je zračnom linijom udaljen oko 100 km, možeš doći svaki dan.

Dođi da vidiš franjevce koji su pokrenuli beatifikaciju 66 franjevaca koji su 1945. ubijeni od komunističkog zla. Pa valjda netko tko je bio mučenik za Katoličku crkvu može biti proglašen svetim. Te godine su na prostorima tadašnje države komunisti ubili točno 646 što svećenika – katoličkih, dijecezanskih, što časnih sestara. Ubili su ono u što Hrvati najviše vjeruju – Crkvu, Boga i svoj hrvatski dom. U Hercegovini su ubili 66 fratara, 13 dijecezanskih svećenika. U Bosni Srebrenoj ubili su 43 svećenika, ne znam ni koliko dijecezanskih. Ajde, pokrenuta je beatifikacija drinskih mučenica i to je veliki pomak. Ali toliko toga se ima pokazati i reći.

Ne zovemo ti mi, dragi Papa, zbog Međugorja, jer mi smo u Gospu, kao kraljicu Hrvata, vjerovali i prije ukazanja, i uvijek ćemo vjerovati. Dođi da vidiš što su naši pastiri uradili u ovih 14 stoljeća, a pogotovo u posljednjih 550 godina otkad je Bosna pala pod osmanlijske, a kasnije i druge okupacije.

Dođi da oko franjevačkog samostana vidiš sve institucije kulture koje su fratri osnovali u gradu Mostaru, Hercegovini, a koje su se kasnije proširile na čitavu BiH. Dođi da vidiš ''Hrvoje'' gdje su se prije 120 godina izvodili koncerti i gdje je bila dvorana s 1300 mjesta, što bi bilo veliko i za ovu Europu. Dođi da vidiš mjesto gdje je osnovan i najstariji sportski nogometni klub Zrinjski. Puno to čitatelja ne zna. Osnivači Zrinjskog, kao i svih građanskih institucija (Napretka, Hrvatskog Sokola, prva tiskara u BiH…) bili su hercegovački fratri.

I onda, Papa, prenoći u Mostaru, da te probudi svjetlo njegova naroda, kao što je Ivu Andrića probudilo. Ali, ne fizičko svjetlo, nego duše koje vjeruju u tebe. Pa otiđi u Međugorje. Nas ne zanima ta odluka. To je tvoje pravo i sve je u Božjim rukama. Jedino mogu ironično primijetiti kako je procurila vijest da je nalaz pozitivan. Znamo da su u komisiji dvojica svećenika – kardinal Vinko Puljić i svećenik Franjo Topić, a ja se bojim da će ovdje biti ista stvar kao i s dijagnozom raka – sve što je za njih pozitivno, to je za Hrvate u BiH, u političkom smislu, negativno!

Ali mi te, Papa, volimo kakva god tvoja odluka bila, jer nama je ovdje više dozlogrdilo. U nas je sve takozvano. Takozvana je Herceg Bosna kao jedini okvir za slobodu hrvatskog naroda. Takozvana je nama i Gospa i mjesto gdje u 30 godina dođe više od 80 milijuna ljudi iz čitavog svijeta. Znači, mi smo svi takozvani ovdje. Sve što volimo i poštujemo je takozvano.
I tako mi Hrvati u BiH ostadosmo jedini kršćanski narod u Europi koji je izvan EU. Pa dokle, dragi Papa? Otiđi na Humac pa tamo prenoći. Vidjet ćeš prekrasan muzej posvećen Majci, vidjet ćeš Humačku ploču, kad su Hrvati ovdje imali pismenost, svoje kraljeve i kneževe…

Posjeti našu Sorbonu, naš Široki Brijeg gdje se nalazila najbolja gimnazija u Austro-Ugarskoj Monarhiji, gdje su partizani 1945., znajući da uništavaju softver hrvatskog naroda, pobili 30 svećenika. Ta je gimnazija četiri godine nakon svog osnivanja postala jača od one u Beču, i  to zahvaljujući našim fratrima. Svaki profesor širokobriješke gimnazije govorio je dva-tri živa i tri mrtva jezika. To je bio vrhunac inteligencije.

A onda, dragi Papa, napravi središnju proslavu. Sedmi dan dođi na Mostarsko blato i održi misu. Doći će ti pet milijuna Hrvata iz čitavog svijeta. Nemamo mi drugog mjesta gdje može stati toliko ljudi. Pa s tog mjesta pošalji poruku mira čitavom svijetu.

Sve ću vas reći Bogu

Ali za kraj da objasnim sam naslov koji je malo provokativan. To je pisalo u jednom ljubavnom pismu koje sam pročitao kao dijete. Pisalo je ''Dođi, draga, nije važno, ja te volim, nema veze.'' Ali, ja kažem: dođi, Papa, vrlo je važno! Ja te volim i ima puno veze. Znam da u evanđelju govore da bolesnima treba liječnik, a da zdravima ne treba. Istina, zdravi smo mi. Živa smo mi Crkva. Ali smo umorni. Umorni smo od pljačke i poništavanja. Jer dok smo se mi s krunicama obranili prostor Herceg Bosne, svjetski moćnici su to proglasili prvostupanjskim zločinačkim pothvatom. Sve što proizvedemo, sve to uzme Sarajevo. Službeno više od 500 milijuna maraka Hrvati godišnje gube.

Ovo se više ne može trpjeti. Dođi i daj nam snage da izdržimo. Uvijek pjevamo Ranka Bobana, ''Ćaća mi je govorio, a slobode žedan bio''. Nas je zahvatila ona židovska kletva, dabogda imao pa nemao. Imali smo slobodu dvije godine, a onda smo je žrtvovali za neke više interese. Dosta je više.

Ja, Papa, znam da nemaš moć i vrlo dobro razumijem ono Staljinovo pitanje, koliko Vatikan ima tenkova. Nema Vatikan tenkova, ali ima moralni politički utjecaj na te jadne svjetske moćnike koji dolaze iz kršćanskih zemalja, da napokon riješe hrvatsko pitanje u BiH. Jer, mi se nemamo čime braniti osim molitvom. Još nam je jedino ostalo da zavapimo kao ono dijete od tri godine na samrti u Siriji – Sve ću vas reći Bogu, ako ne riješite hrvatsko pitanje u BiH.