Suvremeni psihoterapijski pristupi u razrješavanju psiholoških poremećaja uveliko smanjuju trajanje psihoterapijskog procesa. Smanjuju uzimanje lijekova, a u konačnici i prestanak korištenja cijelog spektra antidepresiva i anxiolitika.

Koliko će određeni psihoterapijski proces trajati, individualno je. On ovisi o traumatskom iskustvu ili iskustvima koje je osoba doživjela u svom životu. Ovisi, također o životnom razdoblju u kojem je osoba okusila iskustva koja su za nju bila nepodnošljiva, okolnostima u kojima trenutačno živi,jesu li ona podržavajuća ili razarajuća.

Isto tako, dužina terapijskog procesa ovisi o redovnom dolaženju na psihoterapiju, koja je preporučljiva jednom tjedno. I, što je najvažnije, ovisi o postavljenom osobnom cilju ozdravljenja.

Mnogi ljudi osjećaju dobrobiti psihoterapije i sve češće se odlučuju za rad na sebi i procesuiranje starih osjećaja i teških životnih iskustava, što zbog bolje educiranosti na tu temu, a i zbog shvaćanja da kroz godine uzimanja lijekova nisu izliječili tjeskobu, prisilne misli, nedostatak radosti, bespomoćnost i strah koji se iznova vraćaju.

Važno je znati da imate pravo na vlastiti izbor da ste vi jedini koji odlučujete o svom životu i da je vaša najdublja kreativnost i sposobnost upravo u tom znanju i osjećaju da uvijek imate izbor.

Zar to nije divno?!

Ne samo što je divno, nego je i moćno. Osluškujte sebe iznutra i vodite brigu o sebi. Jer, vi ste odgovorni samo za sebe. Nitko umjesto vas ne može nositi vaše tijelo, misli, osjećaje, boli i muke. Zato je vrlo važno da sebe vratite sebi što i jest cilj svake psihoterapije, a i vaša dužnost prema samome sebi, što je drugo ime za ljubav i samopoštovanje.