fra Petar Bakula čitav svoj život posvetio obrazovanju puka i vjerovao je u ideju da mali narodi mogu opstati samo kao obrazovani, baš kao njegov suvremenik i prijatelj Josip Juraj Strossmayer.
Fra Petar Bakula rođen je 1816.godine i u svojih 57 godina života dao je neprocjenjiv doprinos književnosti, izgradnji institucija, te ga se smatra jednom od najzaslužnijih osoba za opstanak kršćanstva na ovim prostorima.
Godine u kojima je djelovao spadaju u mračno doba turske vladavine, u kojima se zvjerskim mučenjima i enormnim porezima prisiljavalo kršćansko stanovništvo da prijeđe na Islam. Danas je neshvatljivo i izgleda nemoguće, da je malobrojni puk vođen nekolicinom fratara opstao čitavo to vrijeme i čak izgradio crkve i samostane. U tome je u Hercegovini svakako najzaslužniji fra Petar Bakula.
Osnovnu naobrazbu stekao u franjevačkom samostanu u Kreševu a za svećenika je zaređen 1839. Više je nauke završio u Italiji, gdje je obnašao dužnost profesora filozofije i bogoslovije. Po Europi je skupljao pomoć za prosvjetno i vjersko uzdizanje Hercegovine, namicao sredstva za dogradnju škola te izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, samostana na Humcu i završetak radova u Š. Brijegu.
Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Istaknuo se kao odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje hercegovačke franjevačke zajednice), graditelj, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih škola.
Za zasluge je dobio počasni naziv ''bivšeg kustoda''. Djela je pisao na talijanskom, hrvatskom i latinskom, a po književnim oblicima svrstavaju se u pjesme, sonete, ode, himne, religiozno-povijesne epove, filozofiju, polemiku, prijevode. Njegov Šematizam iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina.
Malo je kulturnih djelatnika u 19. stoljeću koji su iza sebe ostavili toliko raznovrstan opus kao što je to učinio fra Petar Bakula. Sa pravom ga se smatra najobrazovanijim franjevcem tog doba na cijelom Balkanu. Od Rima, Bečkog dvora i Istambula (tada Carigradu), pa do pisma Napoleonu, svugdje se proteže ista misao: opstanak i uzdizanje puka u Hercegovini, što mu je na kraju i uspjelo.
Fra Petar Bakula umro je u Mostaru 1873. godine, prema zapisima svjedoka u posljednje dane povučen u mir i razmišljajući samo o Bogu.
Kolegica Ivana Čilić razgovarala je o ovome sa fra Ivanom Ševo, vikarom HFP. U audiozapisu poslušajte što je kazao za naš program.
Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.
