a prema predlošku istoimene knjige Romana Leljaka Huda jama, odnosno o stradanju hrvatskih, slovenskih i austrijskih civila koje su bez suđenja zvjerski mučili i pogubili komunisti 1945. godine, par tjedana nakon završetka Drugog svjetskog rata. Partizani su nagurali par desetaka tisuća mladih ljudi, djevojaka te ih žive zazidali u okna rudnika u kojima su svi skupa preminuli mučeničkom smrću.
Bitno je napomenuti da je na projekciji filma svaka stolica dvorane svadbenog salona Antonela bila je popunjena do posljednjeg mjesta, pa je dobar dio posjetitelja odgledao dokumentarni film stojeći.
Pred početak prikazivanja publici se obratio dr. sc. Zlatko Hasanbegović, zastupnik u Saboru RH, a nakon njega i i sam autor Roman Leljak slovenski publicist, istražitelj komunističkih zločina, a publika ih je ispratila velikim pljeskom.
„ Dragi prijatelji, dragi moji Ljubušaci i Hercegovci, poštovani fratri i svi ostali koje vidim u velikom broju. Srce mi je puno, emocije su velike, hvala vam na velikom pljesku. Zbog ovog mi je najveća zadovoljština mi je što sam radio u javnom životu i što ću raditi. Posebno je iskustvo biti u pratnji mog prijatelja Roman i predstavljanje njegovih djela je više od obične projekcije. O tome svjedoči ovako velik broj ljudi kojega teško možemo zabilježiti na bilo kojem kulturnom i društvenom događaju u Zagrebu, on svjedoči o jednom narodnom raspoloženju i narodnim očekivanjima. Nažalost, puno puta zatajenom u proteklih dvadeset pet godina. Huda jama i Barbarin rov su simboli koji predstavljaju više od mjesta zločina, to je mali djelić tragedije Hrvatskoga naroda. To je bila osveta, to je bio dobro isplanirani sustav zločina u pozadini kojeg je stajala borba za vlast“, rekao je Hasanbegović u svom govoru koji je bio višestruko prekidan dugotrajnim pljeskom.
„Prošlo je pola godine otkad svuda predstavljam svoju knjigu, al ovoliko ljubavi ako u Hercegovini nema nigdje. Prije dva dana bio je blagdan svete Barbare po kojoj je ovaj nesretni rudnik dobio ime. Film koji ćete vidjeti je jedan prikaz mog rada od kada sam prvi puta ušao u Huda jamu i tada sam bio pun snage i elana, mislio sam dolazi demokracija i otvorit ćemo rane i živjet ćemo u demokratskoj državi. Al svi znamo da nije bilo tako. Nažalost, politika nas je odvela na drugu stranu i još uvijek smo pod utjecajem onog režima i još uvijek se bojimo istine. Bilo je potrebno 20 godina da otvorimo Barbara rov. Teško je opisati riječima stradanje oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca, a nažalost u Huda jami bi moglo biti i do 5000 žrtava. Ja sam vam zahvalan što ste došli tu i što pokazujete da je to problem povijesti koja naša generacija mora reci i mi moramo pokopati te žrtve i moramo im dati grob, to je naša generacija dužna napraviti na taj način ćemo moći djeci reci da smo drukčiji od onih“, kazao je između ostaloga Leljak.
Nakon što su odgledali 60-minutni film, u kojemu su prikazane sve strahote stradanja nevinih žrtava, više od tisuću nazočnih se u tišini, puni dojmova, razišlo svojim domovima.
Film ima više dimenzija, pokazuje borbu pojedinca (Romana Leljka ) sa sustavom tri države (Jugoslavije, Slovenije i Hrvatske) u kojoj on ne posustaje te uspijeva rasvijetliti događaje s kraja Drugog svjetskog rata i masovne zločine koji su uslijedili od partizanskih jedinica prema poraženim snagama.
Huda Jama naselje je u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Huda jama u čijem sklopu je rudarsko okno Barbarin rov, mjesto na kojem je počinjen jedan od najvećih zločina u svijetu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Jugo-komunistička vojska (partizani – I. bataljun KNOJ-a pod vodstvom Benjamina Žižmana) likvidirala je oko 3000 nedužnih ljudi među kojima je bio veliki broj civila – djece, žena i staraca. Pred ulazak u rudnik, film prikazuje kako su partizani majkama uzimali djecu mlađu od 6, 7 godina i odvozili ih u nepoznatom pravcu. Ostala djeca dijelila su sudbinu starijih. Zanimljivo je da su ti ljudi izgubili status ratnog zarobljenika, jer su pobjednički saveznici lukavo i podlo termin „ratni zarobljenik" promijenili u „razoružani neprijatelj".
Kako se za ovaj zločin ne bi saznalo, pristup grobnoj jami, zazidali su s deset pregrada između kojih su na više od 100 metara nasuli sipinu i zemlju. Prema podacima do kojih je došao publicist, istražitelj arhiva UDB-e i masovnih zločina jugo-komunističke vojske Roman Leljak, u ovom stratištu okončalo je život u stravičnim mukama oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca. Svi zarobljeni hrvatski vojnici dovedeni su pješice, a oni iz Kranja i Slovenije Gradeca kamionima. Pri ulasku u jamu zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su dobili udarac rudarskim krampom po glavi. Njihova su tjelesa bila poredana u jami, a među njima je bilo i žena.
U filmu su također prikazani na tisuću posmrtnih ostataka ubijenih ratnih zarobljenika, uglavnom slovenskih domobrana, pripadnika njemačke i hrvatske vojske koji su prekrili cijelu jamu, a žica kojom su bili vezani, kosti koje vire iz neraspadnutih vojničkih čizama te položaji pojedinih kostura dokazuju da su oni koji su bili zatrpani u tu jamu imali neopisivo jezivu smrt. Zorno su prikazani leševi vezani žicom, te mnoge smrskane glave, što upozorava da su neki bili ubijeni na okrutan način. Tijela su žrtava mumificirana, jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila zatrpana s 400 kubičnih metara zemlje, postojali uvjeti za to, budući da je bio zapriječen dovod zraka. U jednom kratkom vremenu, dok su istraživanja bila dostupna, u samo jednom dijelu tunela prikazano je u filmu više od 300 pronađenih dječjih kostura, te kako je izvađeno više rudarskih vagona punih ženskih kostura s pletenicama kose. Prikazan je i Josip Broz koji paradira u otvorenom automobilu kroz Celje 1. lipnja 1945. godine.
